"Suočavanje s prošlošću" ili 9 filmova koji vas mogu dovesti korak bliže pobjedi

Još od 2016. godine, kroz program "Suočavanje s prošlošću", Sarajevo Film Festival pokušava dati svoj doprinos u razumijevanju trauma koje su ostale kao posljedica brojnih ratova i promjena sistema u širem regionu od početka XX stoljeća do danas. Ono što je počelo kao mali, ne pretjerano ambiciozni projekt, razvilo se u veoma stručan program koji okuplja kako autore koji se na hrabar i iskren način bave temama koje su često čak i tabuizirane u njihovim društvima, tako i stručnjake koji na teorijskoj razini mogu razgovarati o istinskoj vrijednosti izabranih djela i njihovom utjecaj na razumijevanje svijeta u kojem živimo i za koji često nismo opremljeni "pravim alatima".

Ovog proljeća, "Suočavanje s prošlošću" je naraslo dovoljno da u posebnom izdanju, neovisno o datumima održavanja Sarajevo Film Festivala, može predstaviti ekskluzivni program od 9 dugometražnih i 1 kratkog filma na ondemand.kinomeetingpoint.ba.

Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić (za koji ćemo u nedjelju navijati na dodjeli Oskara) nalazi se u ovom programu u odličnom društvu filma Saulov sin Lászla Nemesa, koji je prije osvajanja Oskara za najbolji strani film, osvojio čak 4 nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu. Dok se Quo Vadis, Aida? bavi tragedijom porodice koja se tog presudnog 11. jula našla u Srebrenici, Saulov sin, prati priču mađarskog Jevreja Saula koji je u radnoj skupini u Auschwitzu zadužen za spaljivanje tijela ubijenih zarobljenika. Kada na red za spaljivanje dođe tijelo dječaka koji bi mogao biti njegov sin, Saul će učiniti sve u svojoj moći da mu obezbijedi sahranu u skladu s tradicijom.

Teret Ognjena Sviličića, ponovo nas vraća u neriješenu povijest sukopa na prostorima SFR Jugoslavije, postavljajući pitanje o odgovornosti "običnih ljudi" koji su u Srbiji nesvjesno, a često i trudeći se da ne postanu svjesni, učestvovali u zločinima protiv kosovskih Albanaca. Ovaj film, koji ne osuđuje, nego pokušava izgraditi atmosferu koja će omogućiti gledatelju, ne da razumije, ali bar da osjeti u kakvoj su se situaciji ljudi nalazili, odlično se uklapa sa filmom Obojena ptica u kom Václav Marhoul Drugi svjetski rat i užase koje su u njemu činili kako njemački, tako i ruski vojnici prikazuje kroz crno-bijeli, stilizirani svijet Dječaka koji na samom kraju rata pokušava pronaći put kući i u bukvalnom i u prenesenom značenju.

Peti dugometražni igrani film koji će biti prikazan u ovom programu još je jedna bosansko-hercegovačka uspješnica, Muškarci ne plaču Alena Drljevića. Ovaj film prikazuje rat puštajući da se puške pretvore u metle kojima će se pucati s druge strane hotelskog šanka. Muškarci koji se nalaze na liječenju u izolovanom hotelu dolaze sa svih zaraćenih strana i u svojoj traumi, koju naše mačističko društvo jako teško prihvata, oni se moraju sučiti s činjenicom da ih najvjerovatnije u potpunosti razumiju samo njihovi nekadašnji neprijatelji.

U programu se nalaze i dva dokumentarna filma. Prvi, Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo Marte Popivode ne bavi se ratom, nego ideologijom i konstruktima od kojih je nemoguće pobjeći i nakon, i prije, ratova. Šta nam je veličanje naše komunističke prošlosti donijelo? Kako su sletovi, koji su trebali biti proslava mladosti i pobjede, kroz vrijeme mijenjali svoju ulogu i na suptilan, većini ljudi neprimijetan način, oblikovali razmišljanja cijele generacije. Ovaj iznimno intelektualan i često veoma zabavan film, nudi snažan autorski pečat na temu kojom su se, i to u rijetkim slučajevima, bavili samo teoretičari. Srbenka Nebojše Sljepčevića, nastavlja na ovoj, gotovo teoretskoj liniji, kako bi propitao stanje hrvatskog društva danas i načina na koji se ono nosi sa svojim traumama. U Rijeci, 2016. godine, Oliver Frljić radi predstavu o djevojčici srpske nacionalnosti Aleksandri Zec, koja je ubijena na zimu 1991. i slučaj nikada nije riješen na zadovoljavajući način. Kako umjetnost može pomoći društvu da razumije stvari o kojima se ne priča i kako sve što je prešućeno utječe na generaciju rođenu nakon rata?

Ukoliko biste voljeli vidjeti našto malo drugačije, u programu se nalaze i dva hibridna filma. Prvi, Dnevnik Dijane Budisavljević, u režiji njene unuke Dane, igrano je dokumentarni film, kombinacija je na koju smo nešto naviknutiji, koji priča priču o ženi koja je tokom Drugog svjetskog rata spašavala srpsku djecu iz Jasenovca kroz arhivske snimke, razgovore sa ljudima koji su bili među spašenom djecom i igrane dijelove koji su rađeni na osnovu Dijaninog dnevnika. Nešto neobičniji je animirano-dokumentarni film Chriss the Swiss Anje Kofmel koji na veoma poetičan način, kombinirajući gotovo djetinji poetične animirane dijelove i dokumentarne dijelove iz trenutne potrage, pokušava naći odgovor na pitanje šta se desilo s njenim rođakom Chrisom, koji je januaru 1992. godine, u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj, pronađen ubijen u uniformi vojne jedinice sastavljene od stranih plaćenika.

Više informacija o svakom od filmova, kao i tačne termine u kojima će biti prikazani u kinu, možete pronaći na ovom linku, a ukoliko vas problem suočavanja s prošlošću i reprezentacije traume na filmu interesira podrobnije, pratite objave Sarajevo Film Festivala, jer su u najavi i paneli na kojim će se dodatno razgovarati o ovoj temi.