Hasanaginica je stigla u kina!
„Šta se bijeli u gori zelenoj,“ u Bosni i Hercegovini gotovo po automatizmu navodi ljude da nastavljaju recitovati Hasanaginicu. Činjenica je da nam je ona postala dio kulturnog pamćenja i da izaziva automatsku reakciju čim joj čujemo ikakav nagovještaj. Isto je tako činjenica da je veliki broj naših umjetnika na različite načine koristio ovu pjesmu ili njene motive kako bi stvorio svoja umjetnička djela. Šta je Aida Begić napravila inspirirana tradicionalnom baladom, možete pogledati u kinima širom BiH.
U filmu Balada, Aida Begić odlučuje tretirati samo određene elemente poznate balade kako bi ispričala priču iz savremenog života. Ona uspješno zadržava ono što je najpoetičnije u „Hasanaginici“ i prenosi to u filmski jezik. Za početak, Begić odlučuje svoje glavne likove prikazati gotovo žanrovski u prepoznatljivim paralelnim montažama iz ljubavnih filmova. Oni pate u isto vrijeme. Nije bitno zašto. Ko je čitao Hasanaginicu, može da pretpostavi da razlog zaista i ne postoji, ali je u isto vrijeme sve ili kako bi rekli likovi:
„MERI: Rekao si mi da odem.
HASAN: I ti me odmah poslušala“
Begić ne ostaje na jednostavnom pristupu žanru, nego se odlučuje za post-strukturalistički pristup u kom se što se više bliži kraju, film više raspada. Merimin i Hasanov život se pretvara u niz očitih fotomontaža u kojima oni izgledaju zaljubljeno, ali potpuno nerealno. Da li je odnos prema ljubavi u XXI stoljeću toliko degradirao da jedna prava ljubav izgleda kao kolaž ili je zaista vrijeme da prihvatimo da svi ti ljudi koji kroz film uporno dolaze na audiciju (na koju čak i Merima ode u jednom trenutku tražeći posao) – svijet gledaju isključivo kroz prizmu medija. Rediteljica ovo ne samo da prihvata, nego iskorištava maksimalno. Film je prepun različitih muzičkih numera i moguće je čuti sve od dijelova poznate opere „Carmen“ Georges Bizeta, preko sevdalinki do rep numera.
Jedan od najvećih kvaliteta Balade je nevjerovatna zaigranost koja je vidljiva u filmu. Stvarnost progovara kroz likove, likovi progovaraju kroz pjesmu, žanrovi se mijenjaju, svjetla na momente sijaju kao da se nalazimo u najnovijem filmu Wong Kar-waia samo kako bi već u sljedećem trenutku bili vraćeni u grubi realizam istočnoevropskog filma.
Ukoliko film niste pogledali u sklopu Takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala ili u kinima od početka distribucije, vrijeme vam ja da odete u kino! I nemojte zaboraviti, bh. filmovi nose dodatne bodove na European Film Challengeu.