Free kino Valter – idealno odredište za ljubitelje filma

Kako ste došli na ideju pokretanja Free kina Valter?

Onog momenta kad sam postala v.d. direktorica Filmskog centra Sarajevo osvijestila sam koliko blago je zapravo nedostupno javnosti. Radi se o preko 80 igranih i preko 500 dokumentarnih filmova. Ti filmovi su emitovani na raznim youtube kanalima ili u programima nekih regionalnih televizija, ali mislim da se Filmski centar Sarajevo  treba ozbiljnije baviti ranim radovima naših autora proizvedenim od 1951 – 1994. godine. Sada paralelno tražimo sredstva za njihovu digitalizaciju, za rekonstrukciju prostora depoa i za izradu cjelokupnog kataloga tih filmova.  Ono što smo mogli odmah uraditi je učiniti te filmove dostupnim javnosti tako što smo malu salu, koja je korištena za Muzej Valter brani Sarajevo, pretvorili u malo kino u kojem ćemo uz stručni uvod pred svaku projekciju prikazivati i dokumentarne i igrane filmove. Mislim da zajedničko gledanje takvog sadržaja u uslovima kakvog-takvog kina ima veće benefite za same gledaoce, a da na taj način i stvaramo novu generaciju publike koja ima priliku da raspravlja o filmovima, postavlja pitanja i čuje šta su ti filmovi značili za bosanskohercegovačku kinematografiju. Tako sam pokrenula FREE KINO VALTER koje akcenat stavlja na filmove, ali i na tome da je besplatno kako bi mladi imali priliku da dođu, a da ih to ništa ne košta u ovim teškim vremenima. Naravno, uz sve mjere zaštite od korona virusa.

Održana su i prva predavanja u sklopu projekta „Kako gledati film“, možete li nam reći koji je razlog za ovaj projekat i kakvi su prvi utisci? 

Zbog svega već rečenog, jedna od osnovnih stvari bila je da uporedo sa otvaranjem Free kina Valterpokrenemo i projekat „Kako čitati film“ kako bi stvarali novu obrazovanu publiku. Svjedoci smo da u našem društvu nemamo kontinuirano bavljenje mladima i njihovim obrazovanjem iz oblasti kulture i umjetnosti. Škole su zatrpane primarnim programima, a roditelji su okrenuti goloj egzistenciji, tako da su mladi poprilično prepušteni sami sebi kad se radi o provođenju slobodnog vremena. Za svaki kulturni sadržaj se mora odnjegovati publika od ranog uzrasta. U nekom ranijem sistemu su unutar obaveznog školskog programa bili i  odlasci u muzeje, pozorišta, kina. Danas mladi preskaču čak i čitanje lektire jer se sve prepisuje sa interneta. Ovim projektom želimo da otvorimo mogućnost da oni koji ne mogu da saznaju neke stvari o filmu samo sa interneta, mogu doći i pratiti predavanja uvaženog profesora Faruka Lončarevića kako bi uvećali svoje znanje ne samo o filmu već o umjetnosti  uopšte. I još jedna stvar je veoma važna, a to je da o filmu treba imati znanje kao i o svakoj drugoj umjetnosti. Svjedoci smo da se filmskom kritikom ponekad bave i oni koji nemaju adekvatno obrazovanje za to.

Prikazivanje kojih filmova je planirano za naredni period? Po kom principu je organiziran program?

Krenili smo sa prikazivanjem dokumentaraca koji pripadaju čuvenoj Sarajevskoj školi dokumentarnog filma čiji su autori bili Veko Hadžismajlović, Bato Čengić, Suad Mrkonjić, Vlatko Filipović, Mirjana Zoranović, Žika Ristića, Šiba Krvavac, Bakir Tanović itd. Ti filmovi su izvrsni i kao filmovi, ali i kao svjedoci jednog proteklog vremena. Zaista je uživanje gledati ih iz ove perspektive i ponovo osjetiti tu strast naših autora prema različitim temama iz života. Ove dokumentarce trebaju da vide svi oni koji žele da se bave filmom jer je to temelj na kojem se treba graditi nova, moderna kinematografija. Osim dokumentaraca, počeli smo emitovati i igrane filmove. Krenuli smo hronološki sa prvim dugometražnim filmom MAJOR BAUK iz 1951. i nastavićemo tako slijedom kako su nastajali. Naravno, uvijek smo otvoreni za prijedloge i zahtjeve za projekciju nekog filma iz našeg kataloga ako to studentima naših akademija treba u svrhu nastavnog procesa. 

Filmska baština Bosne i Hercegovine je ozbiljno zapuštena u posljednjih 30 godina, na koji način ovakvi projekti mogu pomoći njenom očuvanju?

Nažalost, filmovi o kojima govorimo su u očajnom stanju, nalaze se u neadekvatnom prostoru, bez specijaliziranih kutija, bez tehničke mogućnosti da ih pregledamo i popišemo itd. Smatram da ovim kinom, projektom „Kako čitati film“ i izdavanjem kataloga možemo skrenuti pažnju javnosti i odgovornih ministarstava da konačno odrede sredstva za uređenje depoa i digitalizaciju ovih filmova. Zbog toga smo pokrenuli i peticiju za proglašenje pokretnog dobra Filmskog centra Sarajevo nacionalnim blagom kako bi lakše ubijedili odgovorne da je to blago potrebno zaštititi od daljnjeg propadanja.

 Da li se priprema još neki projekat koji bi mogao biti interesantan našim čitateljima? Možete li nam reći više o njemu/njima?

Osim ovih pokrenutih projekata svakako radimo i na novim koji su od izuzetne važnosti za Filmski centar Sarajevo. Pokrenuli smo pisanje knjige „Historija BiH kinematografije“ jer je Bosna i Hercegovina možda jedina zemlja sa tako uspješnom kinematografijom koja nema ovakvu knjigu. Na moj poziv su se odazvali naši vrsni stručnjaci i teoretičari filma prof. Elma Tataragić, prof. Faruk Lončarević, prof. Nebojša Jovanović, prof. Midhat Ajanović i naša vrsna autorica i selektorica dokumentarnog filma Rada Šešić. Nadam se da ćemo uspjeti u narednom periodu realizovati ovako značajnu knjigu koja bi se koristila i u nastavnom procesu na akademijama. Osim ovog velikog projekta koji će trajati duži period, za kraj godine pripremamo izložbu fotografija sa snimanja naših filmova iz kataloga Filmskog centra u saradnji sa Historijskim muzejom BiH, Arhivom BiH i Kinotekom BiH. Izložba će biti postavljena u Historijskom muzeju, a kustosica je direktorica muzeja Elma Hašimbegović. Svakako je još jedan projekat u pripremi, a to je Muzej BiH filma koji je prerastao iz Muzeja Valter brani Sarajevo. Mišljenja sam da naša kinematografija zaslužuje ne jednu spomen sobu, već zaista pravi muzej posvećen svim našim velikim dokumentaristima kao i autorima igranih filmova koji su osvajali najveće svjetske nagrada. Ovaj projekat je još na početku, ali je važno da imamo viziju koju ćemo, nadam se, uz pomoć vlasti uspjeti realizovati u skoroj budućnosti.